Pricala mi je to stara prijateljica, jednog vrelog ljetnog dana. Neocekivana tema. Pocela je od kutije za cipele, koja je, kao i u svakoj prici na svijetu, cuvala naizgled nebitne i nepovezane sitnice. U takvim kutijama su obicno sjecanja jedine vrijedne stvari. Ova je sadrzavala nekoliko poruka, knjigu, ruze i ogledalo. Opisivala je razne stvari, nezgrapni rukopis na porukama, nekoliko puta procitanu knjigu, previse tamnu boju ruza od stajanja. Napomenula je da je ogledalo posebno, iako joj je tek nakon nekog vremena priraslo srcu. Ne koristi ga cesto, valjda previse sjecanja za svaki dan.
Nije to bila prica iz romana, mada je imala i takvih trenutaka. Opisala mi je neke od njih. Nista spektakularno, proslo mi je kroz glavu. Slusala sam je sa neobicnom radoznaloscu, a ona, kao da je to znala, nije zurila. Nisam jos stigla da se izgubim iz razgovora o sitnim svađama, određenoj Klupi i nesretnim slucajevima, kada je naglo objavila da je i to sve proslo. Rece mi da ga je vidjela neki dan. Kaze, nisu se dugo prije toga vidjeli. Bi cudno, kao da je jos uvijek sve isto, iako on kaze da je nasao neku novu Klupu. Hajde dobro, pomislih, nije kraj svijeta, samo kraj romana.
A onda sam to vidjela, to posljednje poglavnje romana otvorilo se u svoj svojoj dubini i ludoj zelji da mu ne dodje kraj. „Pa sta je bilo na kraju?“ Pricali su, o svemu, kao i uvijek. Bila je dovoljno sebicna da pomisli kako ce uvijek biti njen, ali ga je i dovoljno voljela da mu zeli svu tu radost. Nista, nije bilo nekih velikih rijeci, ni poljubaca.
- Samo jedno: „Ti ces uvijek biti moj med.“
I tada je znala da ce lutati dalje bez jednog dijela sebe. Dovoljno velikog da je uvijek podsjeti kako ima nekog svog, bez obzira gdje je i ciji je u tom momentu.
Nisam to rekla glasno, ali sve se zaboravi. Ostat ce joj kutija za cipele i rijeci, kao podsjetnik necega sto je bilo, a sto ce se izgubiti. Vremenom, izblijedjet ce. Cekaj samo, pa ces vidjeti. Htjedoh joj reci to sve, ali svakako mi ne bi povjerovala. Jos je okus previse gorak da bi i mogla da mi povjeruje.
tvoja A.
Nema komentara:
Objavi komentar