petak, 10. veljače 2012.

"Mašta me je upropastila..."


“Mašta me je upropastila... 
Uvek sam uz likove smišljao karaktere, boju glasa, male navike i omiljene pisce, i nikad se to nije poklopilo sa njihovim pravim osobinama. Uvek sam ljude zamišljao boljim nego što jesu, i tako sam nekako i prošao..."  Đ. B.

“Sigurno je krenula kući, izgleda mi kao da je ustala rano i uspjela obaviti sve što je htjela. Vjerovatno zato i izgleda malo umorno. Možda je tek ustala, pa…ma ne vjerujem, znala bih prepoznati osobu koja je tek ustala” , mislim u sebi. “E on je sigurno tek ustao. Krenuo je da se provrti među ljudima malo, izgleda mi bezbrižno i ne žuri se nigdje…”, nastavljam tako dalje. Dešava mi se to često. Dok hodam, razmišljam o prolaznicima, ko su, kuda idu, čime se bave i ostale sitnice, ali i ostale velike stvari. O nekima razmišljam više, tako da smislim čitave životne priče i najnevjerovatnije scenarije.
            U mojoj glavi ti ljudi su zadovoljni, ispunjeni i obojeni najveselijim bojama. Čak i kada vidim namrgođena lica, odmah smislim neku sitnicu koja ih je zabrinula, nešto jednostavno, lako rješivo. U mojoj glavi oni su, svi redom, pozitivci, dobri do srži. I tako, svaki dan, čvrsto odbijam vjerovati da su ljudi, kao što Meša nekad reče “zla djeca”. I ne znam zašto još uvijek mislim da ljudi mogu da poštuju prijateljstva, ljubavi, da se raduju tuđim uspjesima, kad je svijet ovakav kakav jeste. To me i čudi, zašto još uvijek vjerujem, a ljudi ne rade u svoju korist i trude se da me razuvjere? Plus, i nisam neki optimista.
            Ipak, kada dobro razmislim o svemu, onaj dio vage sa pozitivnim predznakom prevlada svaki put. Ipak, kome dugujemo to što jesmo, ako ne onima koji nas vole? Odbacujem negativne primjere čovječanstva i uhvatim se za one moje, one na koje računate i koji računaju na vas. Pri tome ne mislim samo na porodicu, koja vas voli bezuslovno, nego na one koji su izabrali da nas vole. Svojom voljom. I zato će za mene svaki slučajni prolaznik biti pozitivac, jer sigurna sam, i on je izabrao nekoga koga će da voli. U čast svima onima koji su izabrali da vole nekoga i dalje vjerujem. Poštujem te Đorđe, ali mene mašta nije upropastila.
                                                                                                                                           tvoja A.

2 komentara:

  1. Pogodi mi u dlaku neke misli, baš se pronađoh ovdje :) Prava si Vaga, hihi :) :*

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nadam se u ovom posljednjem dijelu, gdje se odbacuju sve sumnje :) :*

      Izbriši