nedjelja, 17. lipnja 2012.

Dan mi miriše na Toskanu.



           Toskana najljepše miriše u kasnim poslijepodnevima, baš onda kada sunce počne da se spušta. Cijeli je dan čekala ove trenutke potpune tišine i mira kako bi otvorila pismo. Iako nije bilo naznačeno ime pošiljatelja, znala je tačno od koga je. Poznavala je samo jednu osobu koja bi poslala pismo umjesto maila.    
           “Nisi bila slatkorječiva ni umiljata. Nisi marila za one klasične ženske stvari. Nisi se zamarala sitnim raspravama i problemima. Ubijala me tvoja ravnodušnost, a od samo jedne lijepe geste, lijepe riječi, bio sam sit sedmicama. Želio sam da budeš drugačija, da budes kao sve druge, koje su odmjerene, dotjerane, ljubomorne. Brinulo me da to što me ne zoveš svaki sat vremena znači da ti nije stalo. Da ti ne značim onako kao ti meni. Znaš, namjerno sam ti pričao stvari koje bih inače, svakoj drugoj, prešutio zbog moguće svađe, suza i drame. Nadao sam se da ću izazvati takvu reakciju kod tebe. A a ti si se samo smijala samnom na sve to. I znao sam da je taj smijeh iskren, a to me još više mučilo. Danima sam smišljao razloge zašto si takva, smišljao načine kako da te promijenim, da budeš, onako, kako treba biti. U svemu tome, zaboravio sam koliko si iskrena. Napravio sam grešku i zaboravio koliko si svoja. Nikada nije bilo dileme, značio sam ti koliko i ti meni, ali si odbacila sve ono što nisi i uvijek si bila samo ti. Zaboravio sam da sam baš zbog toga i poželio da si moja. Tad nisam znao bolje. Sad znam. Jebiga. ”
    
        Bilo joj je neobično drago. Davno je prestala misliti o njemu, ali bilo joj je drago što je shvatio. Ušla je u kuću i otišla do police sa knjigama. Otvorila je jednu, koja je više bila zbirka, skup svih riječi koje njoj nešto znače. Našla je onaj citat koji je nekad znala napamet.
      “Sve su glumile princeze i svetice. Vjerovatno, svaka od njih bi tražila da prestanem cugat', da ne psujem, da se ponašam pristojnije. Sve bi one tražile da ih držim kao kap vode na dlanu, da ne zbijam šale na njihov račun, tražile da ih izvodim na neka fina mjesta i slično. A ona? Ona je prihvatila svaki dio mene i nikada nije tražila da se mijenjam, a promijenila me. Nije tražila da je držim kao kap vode na dlanu, činjenica da ju volim bila joj je sasvim dovoljna ”

      Pismo je zakačila na tu istu stranicu. 


                                                                                                                                         tvoja A.

Nema komentara:

Objavi komentar