U julu sam se pocela rjesavati losih navika. Krenulo je dobro, ustvari krenulo je jos onda kad sam se vracala sa mora i kad znam da si u istom gradu, a ipak sam produzila u Bec. Malo autoputa, knjiga i prijateljice. Nista se ne moze mjeriti sa tim. Osim, mozda, pjescane plaze, koktela i latino ritmova. Sejka sa malinama i kupinama. Toga se ne planiram odreci. Pocela sam samu sebe izvoditi na rucak. Skontas da si sretan kad preskocis izlazak za SFF, jer si umoran. Kad shvatis da ne moras da trpis nicija sranja. Kad umislim da sam rodjena balerina. Kad imam sa kim provesti dan i u kuci. I kada se u Mostaru osjecam kao kod kuce. Kad se suncas u Dubrovniku 'u sred' zime u Sarajevu. Naucila sam izlaziti u stiklama. Mislim da znam kako napraviti margaritu.
Mastam o bajkovitom gradicu na granici Francuske. Ispunit cu sebi zelju. I o toj Kubi. Ali, o tom po tom. Sretniji smo nego sto mislimo. I kad radimo vikendom i kad potrosimo platu prije vremena, na razne mediteranske dorucke i 'jednu, dvije' case vina poslije posla.
Sarajevo je izmisljen grad, SFF je obojio grad u crveno. Osmijeh se ovih dana prodaje po nesto nizoj tarifi nego inace. Festival je vrijeme kada vidis sve ljude koje nisi vidio zadnjih godinu dana. Djecaci iz nekih nasih davnih prica su odrasli. Neki u muskarce, a neki u furace. Ne idealizujem nikoga. Ne vjerujem svemu sto vidim, predstave su za pozoriste. Sustina je iza zavjesa. Zato, drzite stvarnost sretnijom od kvadratica na Instagramu.
A.
